U prvom desetljeću 21. stoljeća problem ovisnosti bilježi uzlaznu putanju; stoga je zaštita mladeži nezamisliva bez provođenja mjera tzv. sekundarne prevencije. Cilj sekundarne prevencije je rano uključivanje eksperimentatora, konzumenata i ovisnika u proces liječenja te se na taj način Centar uključuje s drugim institucijama u prekid ciklusa širenja ovisnosti na zdravu populaciju. Bez adekvatnog i cjelovitog tretmana nema uspješne prevencije. Jedan od ciljeva je i uklanjanje predrasuda o ovisnicima, uključivanje svih institucija profesionalaca u ovaj interdisciplinaran problem. U radu Centar surađuje s brojnim institucijama te je otvoren za suradnju sa svim institucijama i nevladinim udrugama. Međutim, rezultati aktivnosti često su skriveni i teško mjerivi jer se zdravlje smatra normalnim. Osim toga potrebno je određeno vrijeme i vidljivi učinci koji se mogu izmjeriti. Teško je mjeriva korist o izbjegnutim patnjama, o očuvanoj mladosti, očuvanoj zdravoj jezgri društva, zdravoj mladosti i kreativnom životu.